Riječ reditelja
Psihičko nasilje nad ženama je mnogo češće nego što nam se čini. Ono je zamotano u tradiciju, vaspitanje i običaje. Zato je teško prepoznatljivo, a osjetno. Čak je bolnije nego fizičko. U zakonu je takoreći neprepoznatljivo. Komad se zbio po istinitom događaju 1889, P.O.Enkvist je pisao o njemu 1975, a mi ga  igramo 2022. kao da se ništa od tada nije promijenilo u odnosu muškaraca i žena. Mi se uglavnom plašimo promjena, pogotovo ako su u suprotnosti sa onim kako su nas vaspitavali. Ne mora baš sve što je dio tradicije, vaspitanja biti ispravno. Sin je isto što i ćerka, brat što i sestra, muž što i žena… Ili bi tako trebalo da bude, a nije. Valjda će nekad biti.