Uloge:
Cvrčak: Branka Femić Šćekić
Mrav: Katarina Krek
Ezop: Goran Slavić
Lovac na talente: Branko Ilić
Riječ reditelja:
Ova dramatizacija Ezopove basne koju je napisala Milena Depolo je za djecu koja su u današnje vrijeme zatrpana obavezama i ne stižu da se igraju, za stariju djecu koja su na pragu odrastanja i počinju da se bune protiv svojih autoriteta i za sve autoritete ovog svijeta (roditelje, nastavnike, direktore, političare…) da shvate da je potrebno, dobro i zdravo buniti se protiv autoriteta.
Cvrčak je umjetnik, a to zanimanje nije baš popularno, bar kod nas. Ako slučajno u životu odlučiš da budeš Cvrčak, sve će biti protiv tebe, osim tebe. I možda će ti biti teško, ali umjetnost će ti olakšati. Daće ti snagu da izdržiš, daće ti slobodu da kažeš, daće ti širinu da razumiješ i daće ti zadovoljstvo da uživaš.
Biti vrijedan je dobra osobina i rad je važan, ali jednako važna je i igra. Jedan Cvrčak Herman Hese kaže da se u životu ne mora ništa, samo da se mora biti srećan.
I igra može biti rad, ako samo imaš dar. Ako sebi igru ti pretvoriš u rad, život će ti biti tad vječiti ‘lad. Tada neće biti važno dal’ si Cvrčak il’ si Mrav, živjećeš snažno, hrabro kao da si Lav!
Na ove stihove i u svoj život dodaj bit (bit je ritam u hip hopu, znači još i damar srca, ali još znači i suština) i radi ono što voliš pa ćeš vidjeti koliko si vrijedan i vrijedna.
BRANKO ILIĆ
Riječ pisca:
Priča koju znamo, i koju smo čuli onoliko puta, ide otprilike ovako:
“Dok je trajalo leto, Mrav je vredno radio i pripremao zimnicu, dok je Cvrčak bezbrižno pevao i zabavljao se, ne misleći na nastupajuću zimu. Kada je ona stigla, Mrav je mogao da se opusti i uživa u plodovima svog rada, dok je Cvrčak gladovao i smrzavao se. ”
Mnogo je vremena prošlo od kada je Ezop napisao svoju čuvenu basnu sa čuvenim naravoučenijem. I, u redu, slažemo se, treba biti vredan. Međutim, danas je potrebno ispričati ovu priču i iz nešto drugačijeg ugla. A mi, koji se bavimo umetnošću, možemo samo da je ispričamo iz ugla umetnika.
Mi “cvrčci”, ne možemo a da ne postavimo pitanje da li je naša muzika, pozorište ili bilo koja druga umetnost manje značajna od tih, prema opšteprihvaćenom shvatanju, ozbiljnih profesija. A kada smo postavili to pitanje, došli smo do mnogih zanimljivih odgovora. Nećemo vam reći koji su, jer čar pozorišta ( i umetnosti uopšte) je upravo u tome da svako dođe do svojih odgovora, bio on “cvrčak” ili “mrav”.
MILENA DEPOLO
